Informacijska i komunikacijska tehnologija u ordinacijama obiteljske medicine u Hrvatskoj

1. Uvod

Nakon privatizacije mnogi su obiteljski liječnici počeli uvoditi informatička rješenja u svoje ordinacije. Obiteljski liječnici čije su ordinacije ostale u domovima zdravlja, za razliku od privatiziranih i onih u zakupu, nisu imali prilike odlučivati o tome koje informatičko rješenje nabaviti, jer je o tome odlučivao dom zdravlja. Postavlja se pitanje: kakva su informatička rješenja odnosno informacijski sustavi ušli u ordinacije, jesu li liječnici s njima zadovoljni, jesu li dovoljno vješti u korištenju informacijske i komunikacijske tehnologije i da li postoji razlika u informatizaciji između triju tipova ordinacija obiteljske medicine.

2. Informacijska i komunikacijska tehnologija u hrvatskom sustavu zdravstvene zaštite

Hrvatski je sustav zdravstvene zaštite započeo s informatizacijom još u ranim 60-tim godinama [2]. Podrazumijeva se da su tadašnje aplikacije bile primjerene tadašnjoj tehnologiji i mogućnostima koje je Hrvatska imala. Primarna zdravstvena zaštita organizirana unutar domova zdravlja kao i bolnice započeli su s informatizacijom administrativnih poslova još 1970. godine [3], [4]. Kasniji napori u tom smjeru temelje se na dokumentu Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske "Strategija i plan reforme sustava zdravstvene zaštite i zdravstvenog osiguranja Republike Hrvatske" [5]. S obzirom na ulogu primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenom sustavu Hrvatske, informatizacija primarne zdravstvene zaštite, posebno obiteljske medicine, dobila je posebni tretman i prvenstvo [6].

3. Sadašnje stanje informatizacije ordinacija obiteljske medicine

3.1. Osnova za analizu postojećeg stanja

U analizi stanja informatiziranosti ordinacija obiteljske medicine (vještine u korištenju informacijske tehnologije, medicinskoinformatička znanja i motiviranost doktora da prihvate, razvijaju i unapređuju informacijski sustav u svojoj ordinaciji) krenuli smo od ankete koju smo proveli među liječnicima na specijalizaciji iz obiteljske medicine za vrijeme trajanja njihovog poslijediplomskog obrazovanja na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u školskoj godini 2004/2005. Anketa je bila anonimna i provedena je nakon uvodnog predavanja iz predmeta Medicinska informatika. Anketa se sastojala iz triju modula: (a) pitanja o liječniku (dob, duljina radnog staža u ordinaciji, vrsta ordinacije - u zakupu, u domu zdravlja, privatna), (b) pitanja o uporabi informacijske i komunikacijske tehnologije, i, konačno, (c) informacijskom sustavu instaliranom u ordinaciji. Ovaj zadnji niz pitanja u anketi ispunjavali su samo oni liječnici koji imaju računalo u svojoj ordinaciji i neki oblik informacijskog sustava instaliran na računalu.

3.2. Rezultati

Tablica 1. opisuje uzorak liječnika na specijalizaciji iz obiteljske medicine tijekom poslijediplomskog studija u školskoj godini 2004/2005. Svi oni rade već niz godina kao liječnici primarne zdravstvene zaštite. Većina od 159 liječnika u uzorku, njih 117, imaju ordinaciju u zakupu, 28 rade u ordinacijama u sklopu domova zdravlja, a 14 liječnika imaju svoju privatnu ordinaciju. Primjećuje se da su ordinacije u sklopu domova zdravlja manje informatizirane. Liječnici su u takvim ordinacijama mlađi, prosječno 8 godina mlađi od ostalih u uzorku, i rade otprilike 10 godina kraće. Potpuno privatizirane ordinacije su pretežito informatizirane (91 %).

Tablica 1. Liječnici na specijalizaciji iz obiteljske medicine.

Slika 1. Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije od strane liječnika na specijalizaciji iz obiteljske medicine.

Informacijske sustave odnosno programska rješenja u ordinacijama liječnici koriste u prvom redu za administrativne potrebe: izvještavanje, propisivanje lijekova, bolovanja, upućivanja i poslovanje (Slika 2). Elektronički medicinski zapis ima oko 50% liječnika, ali u pravilu svi oni paralelno vode i papirnatu dokumentaciju. Razlog tome je i postojeće zakonodavstvo u Republici Hrvatskoj. Istraživanja koja se temelje na elektroničkom medicinskom zapisu provodi tek 32 % liječnika. Usprkos većoj proporciji liječnika iz privatnih ordinacija koji provode istraživanja utemeljena na elektroničkom obliku zapisa, nema statistički značajnih razlika između promatranih triju grupa liječnika. Isto tako nema statistički značajnih razlika niti u učestalosti korištenja e-zapisa za evaluaciju vlastitog rada (35 % od ukupno 97 liječnika izjavljuje da to čini).

Slika 2. Korištenje informacijske i komunikacijske tehnologije u ordinacijama obiteljske medicine.

Slika 3. Zadovoljstvo s informacijskim sustavom - procjena liječnika.

Slika 4. Zaštita podataka unutar informacijskog sustava.

Sigurnost podatka u informacijskom sustavu procjenjivala se s obzirom na a) uporabu lozinke, b) fizičku zaštitu i c) dnevno arhiviranje podataka. Pokazale su se statistički značajne razlike u fizičkoj zaštiti podataka (p=0.028), ordinacije unutar domova zdravlja imaju najslabiju fizičku zaštitu, dok se lozinke i dnevno arhiviranje prakticira podjednako u sva tri tipa ordinacija.

4. Diskusija

Istraživanje je pokazalo da hrvatski liječnici koriste informacijsku i komunikacijsku tehnologiju manje nego njihovi kolege iz razvijenijih zemalja [7]. Obrazac korištenja informatičkih aplikacija u obiteljskoj medicini u Hrvatskoj je vrlo sličan onom u razvijenim zemljama – koristi se u prvom redu za izvještavanje i administraciju [7]. Informacije nužne za zdravstvenu zaštitu odnosno liječenje, nemaju prioritet prilikom informatizacije. Slično je i s informacijama nužnim za istraživanja i evaluaciju rada. Za sve to, naravno, osnova je elektronički medicinski zapis. Zasad međutim hrvatski zakoni zahtijevaju klasični papirnati zapis, pa kao posljedicu imamo da liječnici vode dvostruku dokumentaciju. Dupliciranje posla ne ohrabruje liječnika da upotrebljava i unapređuje elektronički zapis. Zato su elektronički zapisi uglavnom nestrukturirani, uglavnom je to slobodni tekst što stvara probleme prilikom analize podataka.

Zadovoljstvo s postojećim informacijskim sustavima u ordinacijama je prilično malo. Samo su liječnici u privatnim ordinacijama zadovoljni sa svojom učinkovitošću pri uporabi informacijskog sustava. Istovremeno oni pozitivno ocjenjuju zadovoljstvo pacijenata što se liječe u informatiziranoj ordinaciji.

Zaštita i sigurnost informacijskih sustava može se diskutirati s različitih stajališta. Avery i suradnici pišu o potrebi koordinacije najvažnijih elemenata sigurnosti sa stanovišta kliničke prakse (razna upozorenja, ponovljeno propisivanje i sl.) [8]. Honyeman i suradnici diskutiraju potencijalni pristup pacijenta svome elektroničkom medicinskom zapisu [9]. U eri novih tehnologija kao što je primjerice Grid-tehnologija koja omogućava razvoj distribuiranih elektroničkih zapisa, nužno je posebnu pozornost obratiti upravo zaštiti, sigurnosti i etičkim aspektima [10], [11]. Zaštita informacija u informacijskim sustavima u obiteljskoj medicini u Hrvatskoj nije dovoljno dobra. Temeljem procjena samih liječnika, manje od 50 % liječnika štiti svoje elektroničke informacije na zadovoljavajući način. Međutim, to je tek vrlo gruba procjena.

S obzirom na rezultate ovog istraživanja, liječnici koji rade u ordinacijama obiteljske medicine nisu dovoljno vješti u korištenju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u svom profesionalnom radu. Iako internet smatraju vrlo korisnim (kao i u razvijenim zemljama), koriste elektroničku poštu i surfaju internetom, oni još uvijek nedovoljno čitaju stručne časopise u elektroničkom obliku kao i sekundarne publikacije. Međutim, to je slično kao i u razvijenim zemljama [12]. Postoji doduše pozitivni pomak među mladim liječnicima zaposlenim u domovima zdravlja, u ordinacijama koje još nisu privatizirane, što se može smatrati ohrabrujućim jer stvari idu pozitivnim tokom.

S druge strane neki liječnici investiraju mnogo u suvremenu tehnologiju kako bi unaprijedili svoj posao i odnos prema pacijentima. Više je pozitivnih primjera edukacijskih tečajeva koje organiziraju medicinski fakulteti, Hrvatska liječnička komora, ali i kompanije koje proizvode i/ili prodaju takvu tehnologiju. Web-tehnologija se često koristi pri predstavljanju ordinacije. Ima međutim i primjera liječnika koji tu tehnologiju koriste da bi se približili pacijentima informirajući ih o njihovu zdravlju i učeći ih kako ostati zdrav [13].

Zahvala

Autori se zahvaljuju doktorici Milici Katić, profesorici obiteljske medicine na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja je pomogla objasniti specifičnosti organizacije obiteljske medicine u Hrvatskoj.

Literatura